Prilikom pisanja tekstova često se nađemo u situaciji da opisujemo određeni događaj u kojem je potrebno više puta spomenuti ime neke osobe. Kako bismo izbjegli ponavljanje imena i rečenicu učinili vizuelno ljepšom, trebamo izbjegavati stalno ponavljanje istih riječi. Većina imenica ima sinonime, pa njihovom upotrebom naš tekst činimo ljepšim.

Međutim, ako želimo izbjeći ponavljanja vlastitih imenica u rečenici, onda se služimo zamjenicama.

Zamjenice su riječi koje se odnose na lica, predmete i njihove osobine. Zamjenice spadaju u promjenjivu vrstu riječi, tj. one koje imaju rod, broj i padež. Naime, to su riječi koje nemaju svoje leksičko značenje nego njihovo značenje ovisi o kontekstu.

Zamjenice se dijele po funkciji i po značenju.

Po funkciji se dijele na: imeničke i pridjevske zamjenice

Kao što im i samo ime kaže, imeničke zamjenice u rečenici se ponašaju kao imenice. Imeničke zamjenice dijelimo na:

  • Lične

Lične zamjenice su zamjenice 1. i 2. lica, zamjenice 3. lica i zamjenice za sva lica.

  • Nelične

Nelične zamjenice dijelimo na: upitne, odnosne i opšte. Od upitnih i odnosnih zamjenica mogu se formirati odrične i neodređene zamjenice.

Pridjevske zamjenice su zamjenice koje upućuju na osobinu predmeta, te samim tim bliže određuju imenicu na osnovu neke njene osobine.

Lična zamjenica 1. lica odnosi se na govornika, a zamjenica 2. lica na sagovornika. Zamjenice trećeg lica odnose se na lica koja ne učestvuju u razgovoru.

Nelične zamjenice imaju isti oblik koji se primjenjuje za sva tri roda i oba broja. Dijele se na:

  • Upitno-odnosne: ko, šta;
  • Neodređene: neko, nešto;
  • Opšte: svako, svašta;
  • Odrične: niko, ništa

Lične zamjenice imaju rod i broj. Njihovi oblici tokom deklinacije izgledaju kao u nastavku:

Lice Jednina Množina
1. ja mi
2. ti vi
3. on, ona, ono oni

Lične zamjenice se mijenjaju po padežima na sljedeći način:

Padeži
Nominativ ja ti on ona ono mi vi oni, one, ona
Genitiv mene; me tebe; te njega; ga nje; je njega; ga nas vas njih; ih
Dativ meni; mi tebi; ti njemu; mu njoj; joj njemu; mu nama; nam vama; vam njima; im
Akuzativ mene; me tebe; te njega; ga nju; je, ju njega; ga nas vas njih; ih
Vokativ – ti – – – – vi –
Instrumental mnom(e) tobom njim(e) njom(e) njim(e) nama vama njima
Lokativ meni tebi njemu njoj njemu nama vama njima

Lična povratna zamjenica sebe, ista je za svih šest lica i za sva tri roda. Mijenja se po padežima na sljedeći način:

Nominativ –
Genitiv sebe
Dativ sebi
Akuzativ sebe; se
Vokativ –
Instrumental sobom
Lokativ sebi

Deklinacija neličnih zamjenica

Nelične zamjenice (ko, šta/što), (niko, ništa/ništo) i neodređene zamjenice (neko, nešta/nešto) dekliniraju se na sljedeći način:

Nominativ ko, šta, što
Genitiv kog, koga čega
Dativ kom, kome, komu čemu, čemu
Akuzativ kog, koga šta, što
Vokativ – –
Instrumental kim, kime čim, čime
Lokativ kom, kome čem, čemu

Bitno je naglasiti da se zamjenica ko koristi za živa bića a zamjenica šta za neživa, tj. na lijevoj strani tabele su zamjenice za živa bića, a na desnoj za predmete.

Pridjevske zamjenice

Pridjevske zamjenice u rečenici odnose se na sadržaje koji iskazuju imenice.

U rečenici se ponašaju kao pridjevi, što znači da se slažu sa imenicom u rodu, broju i padežu.

Postoje dvije vrste pridjevskih zamjenica:

  • Pridjevske zamjenice s obilježjem lica
  • Pridjevske zamjenice bez obilježja lica

Pridjevske zamjenice sa obilježjem lica dijelimo na:

a) Prisvojne zamjenice – odgovaraju na pitanja ČIJI?, ČIJA?, ČIJE?. To su:

moj, moja, moje; tvoj, tvoja, tvoje; njegov, njegova, njegovo; njen, njena, njeno;

naš, naša, naše; vaš, vaša, vaše; njihov, njihova, njihovo i dr.

b) Pokazne zamjenice – odgovaraju na pitanja KOJI?, KAKAV?, KOLIKI?. Odnose se na određenu imenicu u rečenici. Kada se odnose na bića ili predmete odgovaraju na pitanja KOJI?, KOJA?, KOJE?. To su:

ovaj, ova, ovo; ovi, ove, ova; taj, ta, ti i dr.;

c) Opisne – Kada odgovaraju na pitanja KAKAV?, KAKVA?, KAKVO?, odnose se na kvalitet bića ili predmeta koji stoji uz imenicu. To su:

ovakav, ovakva, ovakvo; takav, takva, takvo i dr.;

Količinske – odgovaraju na pitanja KOLIKI?, KOLIKA?, KOLIKO?. To su:
ovoliki, ovolika, ovoliko; toliki, tolika, toliko i dr.

Pridjevske zamjenice bez obilježja lica dijelimo na:

a) Upitne

To su zamjenice kojima počinje upitna rečenica.

Upitne su: koji, čiji, kakav, koliki i dr.

b) Odnosne zamjenice

To su zamjenice koje se odnose na neki pojam, imaju isti oblik kao i upitne (koji, čiji, kakav, koliki), ali njima se ne postavlja pitanje, nego se uvodi zavisna klauza, npr.: Dobila je poklon koji smo joj poslali.

c) Neodređene zamjenice

Tvore se od upitnih i odnosnih pridjevskih zamjenica i rječice ne. To su:

Neki, neka, neke; neki, neke, neka; nekakav, nekakva, nekakvo; nekakvi i dr.

d) Odrične zamjenice

Ove zamjenice grade se prefiksom ni, koji im daje značenje negacije. To su:

nikoji, nikoja, nikoje; ničiji, ničija, ničije itd.

e) Opće zamjenice

Grade se od prefiksa sva i upitno odnosne zamjenice, to su:

svakakav, svakakva, svakakvo, svačiji, svačija, svačije i dr.

Postoji velik broj zamjenica sa kojima se svakodnevno susrećemo. Njihova upotreba često može biti zbunjujuća i pogrešna. Iz tog razloga smo odlučili pisati o ovoj temi. Nadamo se da vam je bila korisna i da ste se podsjetili, odnosno naučili nešto novo. Ukoliko imate prijedloge i ideje za naše buduće blogove, bit će nam drago da nam pišete.